petak, 19.06.2009.
I ti možeš postati blistava zvijezda na našem estradnom nebu.
I ti.
I ti.
Da, da, i ti.
Imamo novu pošast u zemlji. Epidemiju. Pandemiju, zapravo. Sve više ljudi pati od «ja želim biti celebrety» sindroma. Ne od celebralne paralize (ma koliko asocijativno podsjećalo na tu bolest), iako i je jedan od sindroma paraliza mozga i zdravog razuma zaražene nazovi celebrety osobe.
Svaki kreten danas misli za sebe da je dovoljno zanimljiv da zaslužuje da se mediji njime bave. Doduše, ni mediji nisu bogzna što kvalitetniji od takozvanih zvijezda kojima zatrpavaju stranice, pa nije ni za čuditi se. Danas u Hrvatskoj svatko može biti što želi. Pekar može biti glumac, postolar pjevač, a vulkanizer političar. Zemlja nam i je u rasulu, jer neadekvatni ljudi rade posao za koji nisu ni školovani a ni talentirani. Za koje zanimanje danas uopće treba posjedovati talent? Talent za pjevačicu možeš kupiti kod svakog bolje opskrbljenog plastičnog kirurga, za ulogu u predstavi trebaš se povalit sa redateljem, za posao službenice u javnom sektoru moraš imat mamu ili ćaću na nekoj poziciji koja ti može poklonit ili izmislit radno mjesto.
E, da je Andy Warhol znao što je ondak govorio i da će ovako izgledat svijet, možda ne bi nikad ni izgovorio onu svoju rečenicu o 15 minuta slave svake budale.
Od 1984. nismo bogzna kako napredovali. Orwellu smo se divili umjesto, da smo ga shvatili kao upozorenje. Prodajemo svoje osobne probleme pod reality show, prostituiramo intimu, sa televizije nas zabavljaju freakovi kao što su nas nekoć zabavljali cirkusanti i klaunovi, iz svakog časopisa pozdravljaju nas ljudi za koje nitko ne zna tko su i što su napravili u životu da bi im se poklonio prostor za kojekakve izjave. Od neutralnog posmatrača hoćeš – nećeš, svjetlosnom brzinom postaneš voajer. Sve je trač, sve je ogovaranje, sve je rekla – kazala za dobrobit osobne promocije. Danas je biti popularna osoba u Hrvatskoj pravo zanimanje. Privatan biznis. Biti zvijezda = biti brend = biti mali ili veći poduzetnik (ovisno o dimenzijama popularnosti). Uspješnije zvijezde samo su pametniji biznismeni.
Ne smijem biti licemjerna, jer i pisanje je oblik osobne reklame. Također se serviram komentarima svih i svakoga. Izlažem se. A opet razmišljam, može li danas čovjek pošteno živjeti od, uzmimo npr., pisanja? To bi značilo, biti ili dovoljno kvalitetan i priznat od struke koja te podržava i promovira, knjige ti se prodaju solidno, imaš dobar tempo tipa, nova knjiga svake godine – dvije, i zadovoljan si. Ili, biti osrednji, pa svojim osobnim angažmanom privući pažnju na sebe pa potom na svoja (ne)djela, kroz neke (pomno izrežirane) skandale dođeš do masovne publike koja kupuje tvoje knjige po 39,99 ili još gore 29,99 (da ne kažem besplatno uz neki časopis!).
Samo šačica mega popularnih manekenki mogu reći za sebe da su ih otkrili lovci na talente na ulici, u kafiću ili dok su birale paradajz na placi, dok su ostale manekenke kucale na vrata svih modnih agencija sa svojim «bookom» pod miškom. Al, one ipak hodaju po pisti. Isto kao i ove otkrivene.
- 10:14 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (0) - Can' touch this! - #
