utorak, 30.06.2009.
Zlatna muda
Peglam i gledam na TV-u izravan prijenos otvorenja festivala Riječke ljetne noći. Organizatori se trude da program otvorenja svake godine nadmaši onaj prošlogodišnji pompoznošću, glupavoćom i skupoćom spektakla. Ove godine, kao da kiča nije dovoljno, uz nebulozno hodanje nekih Francuza po krovu zgrade HNK Rijeka, najavljen je i poseban, svečani vatromet kao nešto dosad neviđeno. Onome tko je samo dva puta u životu pogledao vatromet, jasno je da u svijetu vatrometa teško da nešto može biti neviđeno. Rakete i lampice u nekoliko boja i u dve – tri, uglavnom ovalne formacije. Nakon što je završio izravni prijenos i dalje čujem pucnjavu ispaljenih raketa, neke detonacije. Pomislim, jadni ti radnici koji u ove kasne sate moraju minirati novi tunel na autocesti u neposrednoj blizini moga stana. Bacim oko kroz prozor i vidim kako bageri miruju. Odem na prozor koji gleda na središte grada i ugledam (i dalje) vatromet. Drago mi je radi radnika, ali razljutim se na pomisao da je taj isti vatromet sigurno koštao otprilike kao i tunel koji čeka jutarnje detonacije. Sramota. Nastavljam peglanje, a na prvom programu nastavlja se preseravanje. Samo ovaj put u glavnoj ulozi nisu više kulturnjaci već poduzetnici. Emisija se zove, ni manje ni više nego «Zlatna bilanca», a osmislio, organizirao i odabrao sigurno nije Đelo dobri, stari Hadžiselimović, već Fina. Gledam i čudom se čudim, kako lopov lopovu uručuje priznanje i nagradu za najuspješnijeg hrvatskog poduzetnika prema financijskim izvještajima. Čovjek bi reko' «Jebeš Švicarsku, vidi nas Hrvate!». I sve se to trlja na nos gledatelja u «prime time-u» na prvom programu Hrvatske televizije. Da nije smiješno, bilo bi tužno. Red govorancije, red nagrade, red glupih Tarikovih (polu privatnih) viceva (kako bi bosanac drukčije!), red aplauza (na koji je prisutne voditelj gotovo natjeravao), red zahvale i kraj. Puno kiselih faca u gotovo identičnim odijelima koji su suzdržano pljeskali, primali nagrade i fotografirali se, kao da ih je ipak malo sram cjelokupne situacije. Usput, budi rečeno, najnagrađivaniji i najuspješniji poduzetnik je jedan odvjetnik i njegovo odvjetničko društvo. Gospodin je normalan, koliko to jedan najuspješniji odvjetnik može biti, pa je rekao kako očito nešto u državi ne valja kad je najuspješniji čovjek u državi upravo odvjetnik. Čudim se kako ministar Financija, gospodin Debeliizgledakorobot Šuker nije propao u zemlju od srama. Jedan od laureata je i HEP, što me neobjašnjivo čudi, obzirom da je prije samo mjesec dana na vijestima objavljeno kako ista tvrtka, zajedno sa još 4 (velika, jaka) javna poduzeća ima nepodmirenih dugova u iznosu od 2 do 7 milijardi kuna, te izaziva lanac neplaćanja u državi, a samim time i oštećuje državnu kasicu - prasicu. Za potrebe pisanja ovog teksta zguglala sam HEP+duguje, a onda ugasila komp i nastavila peglat uz glazbu s Narodnog radija. Da malo oglupavim, pa ne razmišljam o Zlatnim kunama, Zlatnim bilancama, Zlatnim seronjama, Zlatnim mudonjama, domovini, domoljublju, lokal patriotizmu, Festivalima, Dorama, Forama, Nagradama, Plaketama, Raketama...
(A radnik iz tunela ziher spava i boli ga dupe. On će sutra minirat svoju domovinu. Potpuno legalno. Blago njemu.)
- 23:13 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (2) - Can' touch this! - #
