četvrtak, 20.08.2009.
Handyman iliti vješt sa rukama
(Prilozi skladnom obiteljskom životu.)
Definitivno ima nešto privlačno u muškarcu koji zna, umije i voljan je popravljati i raditi po kući, vrtu, garaži. Muškarac (sa ili bez mišića) koji je vješt sa rukama mi ulijeva povjerenje. Svakako je predrasuda da će se muškarac koji kreči, gleta, sklapa ormare, uspješno popravlja automobile i veš mašine bolje brinuti za ženu i obitelj od trapavog tipa koji ne zna ni šta je vaser-vaga, ali ako mogu birati, ja radije biram ovog prvog. Čak sam u stanju preći preko fizičkih nedostataka. Pivski trbuh može biti muževan, osim ako ne prelazi granice grotesknog. Ukoliko ne izgleda kao da je u 11. mjesecu dinosaurske trudnoće, može proći! Što se frizure tiče, klasična kratka frizura sa uredno počešljanim razdjeljkom sa strane podjednako prolazi kao i malo duža sa pramenovima koji nestašno padaju preko očiju, dok je ostatak nemarno uhvaćen u mali repić na vratu. A, ako se već moram nositi sa ćelavim potiljkom, sve dok su mu misli i ruke podalje od combovera, dobro je.
Stereotipna slika mišićavog muškarca u bijeloj potkušulji, izlizanim trapericama i pojasom punim šiljastog alata nije bez razloga postala sinonim za seksi heteroseksualnog muškarca. Na sami pogled, poput Pavlovljevog refleksa poželim da upotrijebi svoj falusni alat kako bi prčkao malo po meni i izvršio sitne popravke. (Kon)tekst me odvodi do vječne dvojbe oko preferiranja i biranja siromašnog i zgodnog automehaničara koji sam popravlja ili bogatog biznismena koji sam (ne)dovozi auto na popravak. U treptaju oka, izabirem siromašnog i zgodnog. Novac, koliko god seksi može zvučati i omogućiti, postoje uvijek oni animalni instinkti koji vladaju kako životinjskim tako i ljudskim svijetom u kojem će slonica, lavica, ptica ili bilo koji ženski kukac izabrati najjačeg mužjaka koji je svojom fizičkom snagom nadjačao protivnika i time osvojio ženku. Nigdje nisam vidjela da je poražni lav osvojio lavicu time što je podijelio s njom ostatke svoje lovine.
Što god govorile, zjapile za nekom nazovi ravnopravnošću, žene su staromodne i tradicionalne kada je riječ o biranju partnera za brak, odnosu između supružnika i odgoju djece. Niti jedna žena, osim ako nije bolesno ambiciozna, neće se protiviti ukoliko je muž u stanju njoj i djeci omogućiti život u kojem se ona može kvalitetno posvetiti obitelji, neopterećujući se glupim i neispunjavajućim poslom koji služi tek za krpanje rupa u obiteljskom budžetu. S druge strane, ako žena ima zdravu potrebu ostvariti se osim u obiteljskom, podjednako i u poslovnom smislu, vjerujem da će svaka žena na ovom svijetu biti sretna ako je suprug svojim poslom sagradio stabilan financijski temelj obitelji i time omogućio scenarij u kojem žena može odabrati posao u paketu sa željenim radnim vremenom kojim će se baviti iz ljubavi, motivirana osobnom željom, potrebom i oplemenjivanjem osobne dimenzije kroz tu istu djelatnost.
Kad je riječ stanovanju i odgoju djece, obiteljski čovjek preferira kuću u predgrađu smještenu u što prirodniji i zeleniji okoliš, pored stana (čitaj: kartonske kutije) u zgradi od 20 katova u centru grada. Odgajati dijete na cesti ili u predgrađu prema kojem iz centra grada posljednji autobus kreće u 23.15 možda na prvo razmišljanje može biti ograničavajuće, no roditeljima koji brinu svakako zvuči kao olakotna okolnost. Barem dok ne postanu punoljetni vozači. I ne odvezu se roditeljskim ili još bolje, svojim autom u svoj stan u potrazi za samostalnim životom.
Duboko sam uvjerena da je biološki, antropološki, kulturološki i prema svim drugim oški, žena predodređena za ulogu supruge i majke čija je iskonska funkcija u obiteljskom životu da svojom prirodom i osobnošću stvara umirujuću atmosferu, ugodno ozračje, rekla bih emotivno i socijalno blagostanje među članovima svoje obitelji. Ne postoji ljepša i plemenitija uloga žene koja s puno pažnje, ljubavi i empatije brine da su njezini najmiliji voljeni, sretni, čisti, uredni, veseli, dobro nahranjeni, sigurni i prihvaćeni onakvima kakvi jesu. I svaki pravi muškarac dužan je svojoj supruzi i majci njegove djece omogućiti najbolje moguće uvjete kako bi sve to i ostvarila.
Što sam starija sve više sam uvjerena u ispravnost teze kako je obitelj temelj društva. Obitelj je prostor osobnog djelovanja u kojem čovjek ima izravnu mogućnost utjecati na društvo i svijet putem svog nukleusa, potomaka koje ostavlja u trajno nasljeđe ljudskom društvu. Velika odgovornost čovjeka je kakvu osobu će odgojiti, osobu koja će doprinijeti svijetu ili ga oštetiti. Obitelj je također ogledalo čovjeka koje reflektira u svojim članovima njegovu osobnost, sposobnost, mudrost i osobni uspjeh.
U ljubavi, obitelji i životu općenito postoje uvijek iznimke koje potvrđuju pravilo. Jedinke koje svojom originalnošću, briljantnošću i jedinstvenošću izranjaju iz mase kao biseri. Njima se uvijek treba čuditi i gledati ih sa divljenjem koliko god odudarali od naših intimnih razmišljanja, osjećanja i očekivanja. Svaka žena koja ne može ili ne želi imati dijete podjednako je hrabra kao i ona koja rađa peto ili usvaja prvo. Svaki muškarac koji je vječiti neženja podjednako je vrijedan kao onaj koji se ženi po prvi i jedini ili razvodi po treći put. Svaki čovjek koji bira boemski ili život ekskluzivnog bogataša jednak je onome koji je zadovoljan svojim sasvim prosječnim i običnim. Sve dok ne ugrožava ili ne čini nesretnim drugo ljudsko biće. Amen.
- 21:48 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (8) - Can' touch this! - #
