ponedjeljak, 26.10.2009.
Ženske guzice lete u ropotarnicu povijesti
Osim što je ovo ljeto bilo poprilično vruće i dosadnjikavo, nešto me ipak uspjelo iznenaditi i šokirati. Promatrajući ljude na plažama, primijetila sam nove tjelesne fenomene među Hrvatima. Buljeći u svakolika ljudska tijela ili tijela koja podsjećaju na ljudska, zaključila sam kako su današnja djeca, uključujući podjednako djevojčice i dječake, postala sve veća i deblja. Pa je tako veća vjerojatnost da će majka koja je rodila četvoro djece izgledati mršavije od njezine desetogodišnje kćeri. Čitavo ljeto zgrožavala sam se nad figurama šestogodišnjih djevojčica koje izgledaju kao četrnaestogodišnjakinje. Djevojčice pored svojih vitalnih i elegantnih majki izgledaju kao da su one rodile njih, a ne obrnuto. Situacija sa dječacima je otprilike podjednaka, jer je nogomet na terenu ili igralištu zamijenio virtualni nogomet na playstationu. Kao i košarku, hokej, boks...
Nisam ni ja neka Barbie, dapače, imam barem 8-10 kilograma viška, i nemam apsolutno nikakve predrasude vezane za debele ljude, no moram priznati da mi se ipak malo gadi gledati u pretili trbuh žene ili muškarca isto kao što bi mi se gadilo gledati npr. gadnu gangrenu na nozi u poodmaklom stadiju infekcije. I smatram da bi kod prikazivanja svog neuglednog tijela trebali imati obzira prema drugim ljudima.
I tako ležim na ručniku i čitam knjigu, žuljaju me kamenčići ispod ručnika. Ne mogu se koncentrirati na, za ljetne vrućine, težak stil Arthura Millera, pa buljim u ljude okolo. Pogled mi zaustavljaju debele dječje guzice i salo koje obavija njihova torza. Iščuđavam se dječjem podbratku kao da pored mene leži žena sa bradom iz cirkusa. Ne mogu se prisiliti da se nasmiješim debeloj djevojčici čiji je lufmadrac vjetar parkirao meni pod noge, dok se ona sa sramežljivim osmijehom ispričava. «Sve ok.», kažem kiselo. Pogled mi odvaraća vika u moru. Dva pretila, agresivna brata, sa sisama većima od mojih, svađaju se i tuku oko maske s dihalicom. Otac koji izgleda poput tužne vrbe (vjerojatno se osušio trudeći se natjerati sinove da se vole i ponašaju pristojno jedan prema drugom), neuspješno pokušava uspostaviti primirje. Dok se dječaci naguravaju i pljuskaju, ljulja se i salo na njhovim trbusima i nadlakticama. Debela bedra toliko se taru jedno od drugo da očekujem da svaki čas bukne požar. Prije nego plažu počne nadlijetati kanader, odlučujem ostaviti ovaj groteskni prizor i odlazim u more. Dok pokušavam ući vruća u hladno more, pored mene debela djevojčica zapne za grotu ispod površine mora, padne tik do mene i cijelu me zalije.
Kunem se da ću šopat svoje dijete samo kuhanim povrćem iz noninog vrta, upisat na neki sport čim prohoda, a Kinder bueno (bueno my ass!) probat će tek kad postane punoljetno!
Ono što svakako neću dozvoliti je da moja kćer ima tzv. plosnatu guzicu! To je također, jedan sasvim novi fenomen koji sam uočila u djevojčica i žena dobi između 13 – 35. Ne znam što bi točno mogao biti uzrok ovog naizgled banalne, ali sasvim neugodne pojave, no pretpostavljam da je posljedica cjelodnevnog sjedenja na uredskoj stolici tijekom višesatnog, maratonskog radnog vremena. Nebitno, koliko možda na prvi pogled djeluje, činjenica da se guzice žena smanjuju i ravnaju spajajući se kao produžetak kičme i to u dobi u kojoj djevojčice istražuju svoju seksualnost, a obline ženama pomažu u prokreaciji, pronalasku srodnog partnera i tome slično, nije niti najmanje irelevatna stvar. Plosnate ženske guzice izgledaju krajnje neugledno, neprimamljivo i ružno, kako ženskom tako i muškom oku.
Kako bi stali na kraj ovom fenomenu plosnatih guzica, predlažem ženama da krenu ususret rješenju ovog problema konstantnim stiskanjem guznih mišića za vrijeme sjedenja, da se što češće ustaju pod izgovorima koji se tiču sitnih uredskih obveza te da postanu šeprtljave kako bi im olovke, klamerice i papiri ispadali iz ruku uzrokujući potrebu za čestim izvođenjem čučnjeva. Sve to dok hrvatski inovatori i znanstvenici ne proizvedu nove uredske stolce koji stimuliraju rast ženskih, uredskih guza! Vjerujem da investitora u ovaj izum neće nedostajati poznavajući voljene navike pripadnika mačističke infrastrukture hrvatskih poduzetnika koje se tiču stiskanja guzica svojih tajnica i inih ženskih suradnica po uredima, hodnicima i wc-ima ustanova našeg, balkanskog javnog i privatnog sektora.
- 12:57 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (18) - Can' touch this! - #
