nedjelja, 03.10.2010.
Dođi u moj vrt na čaj, da vidiš stari turski običaj!
«Ajmeeeee, blago ti se! Pa, nisam pojma imala! Stvarnoooo...» - čudila se susjeda Milica stiskajući usplahirena prsa buljeći u komad papira požmarenog po rubovima savijanja.
«Nevreza, ti si naša Šeherezada!» - svečano je prosiktala baka Ljubica s drugog kata, nakon čega se haustorom pronio glasak pljesak oduševljenja.
Teta Nevreza, ni u svojim najluđim snovima, nije mogla sanjati da će ju rodni list daleke domovine Turske, kojeg je dolaskom u Hrvatsku prije 34 godine arhivirala u kutiju muževe košulje u mračni kutak sobne vitrine, vinuti u zvjezdanu orbitu kvarta.
Fascinantno je kojom svjetlosnom brzinom televizijske sapunice prežvakane tematike obuzmu tijela i domove naših ljudi u trenucima najveće društvene, političke i gospodarske krize u zemlji. Reklo bi se kako nam je televizija i svijet iluzije koji nam jeftino servira jedina preostala zabava koju si još možemo priuštiti.
Općenito, vrlo slična ciklona dominira nad većinom europskih zemalja u bližem nam i daljem susjedstvu, no ono što šokira i zbunjuje, očita je razlika u načinima na koje ljudi (ne)prihvaćaju odluke koje donose političari a tiču se njihova života, okolice, dokolice i prikolice.
Pa tako, u Francuskoj građani već duže vrijeme prosvjeduju protiv Sarkozyeve mirovinske reforme kojom odlazak u mirovinu prolongira s dosadašnjih 60 na 62 godine. U Njemačkoj su se brojni građani ujedini protiv rušenja starog željezničkog kolodvora koji će, osim devastacije kulturnog dobra, okolnog zelenog pojasa kojeg čini dvjestotinjak stabala, unijeti brojne druge poteškoće u putnim navikama brojne lokalne zajednice. No, načelno, bune se protiv samovolje vladajućih o nečemu što se diretno tiče građana, a nitko njih same ništa nije niti pitao. Grci se masovnim štrajkovima bore protiv vladine politike koja ih, zbog podilaženja MMMF-u i Svjetskoj banci i njihovoj lihvarskoj nazovi milostinji, tjera na rub pameti, očaja i što je još gore, na rub gladi. Mora da je još Nostradamus svojedobno izmislio sintagmu «Propo' ko' Grčka»! Čak se i naši letargični susjedi Slovenci, koje volimo nazivati indiferentnima, znaju poštenije organizirati i štrajkom carinarnika zagorčati život koji se odvija na granicama!
A što u sličim situacijama radimo mi? Kako se mi ponašamo u ovakvim eksperimentalnim uvjetima? Mi buljimo u Šeherezadu omađijani niskobuđetnom turskom tv novelom loše produkcije! Sve počinje nervozom vulgaris već u 19.30 planom kako se iz popodnevne šihte parkirat pred televizor na vrijeme, prije početka serije. Podrazumijeva nemilosrdno laktarenje u javnom prijevozu u kojem možeš čuti i pokoju psovku na turskom jeziku onih agilnijih ovisnika! Tijekom, za tv sapunicu maratonskih 90 minuta u udarnom terminu od 20,00 – 21.30 sati, ne možeš sresti čovjeka na cesti. Raj za pripadnike anti-torba u glavi-pokreta!
Prolazeći centrom grada, sa svakog izloga turističke agencije napadaju reklame turističkih aranžmana za Tursku kao i natpis RASPORODANO zaljepljen preko njih. Poštanski sandučići pune se propagandnim lecima za škole stranih jezika koje nude osnovne i napredne, brze tečajeve turskog jezika! Aman-taman da 1001 epizodu serije naredne 3 godine pratiš bez titlova, u potpunosti identificirana sa Šeherezadom!
Već vidim Nagiba, muža susjede Nevreze, kako naplaćuje jednominutni dodir ženinog rodnog lista popraćen «molitvom» zazivajući sveto ime Šeherezada.
«Hamale-hamale-hamale! Buk šarab Šeherezad! Dabogda Vam se zvijezde poklopile i posjetite svetu zemlju Tursku još ove godine!«, trpajući novčanice u nabujali džep na lijevoj guznoj polutci.
- 11:38 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (6) - Can' touch this! - #
