petak, 15.04.2011.
Status naš svagdanji
Povodom dodjele godišnje nagrade najboljim instrumentalistima, koju je iznjedrila Hrvatska glazbena unija, a organizirala njezina riječka podružnica 11. travnja u Hrvatskom domu na Sušaku, nagrada Status je dobila sasvim novo značenje. Onaj tko očekuje da će čitanjem ovog teksta saznati imena dobitnika nagrada u pojedinim kategorijama, razočarat će se a informaciju će morati potražiti u nekom dnevnom listu ili nekom od portala koji se bavi statistikom i sličnom obradom podataka.
Vrhunske glazbenike kojima se uručivala nagrada za vrhunsko umijeće i vještinu sviranja zasjenilo je vrhunsko umijeće namještanja poslova rodbini, partnerima, prijateljima, kolegama, susjedima kao i vještina sisanja državne sise powered by «Njih par d.o.o.»
Ne znam kako u drugim hrvatskim gradovima, ali kada je riječ o organiziranju nekog glazbenog događaja, sigurna sam da Rijeka zaslužuje titulu najveće organizatorske prčije. Trudim se iz petnih žila, al' me unatoč i usprkos poprilično uzrujava povlašten način na koji uvijek jedni te isti ljudi omaste vlastiti brk lovom iz državne blagajne koju punim ja podjednako kao i sav pošten, radni narod. Tom logikom, trebao bi postojati (i funkcionirati) demokratski i transparentan način koji će omogućiti jednake šanse svima onima koji žele i znaju, da uvale vlastitu šapu u teglicu meda. Pri tom ne impliciram da ini ne rade svoj posao loše, ali odbijam vjerovati da jedino oni i samo oni to rade dobro. Zapravo, treba se diviti silnom multitaskingu kojim ovi ubermuškarci obaraju rekorde, jer ne može svatko postavljati scenografiju, vješto baratati tonskim pultom i zasvirati na sceni poput rock zvijezde (koja usput budi rečeno nije niti bila nominirana). I to sve u istoj večeri! Pa još u pauzama davati podršku svojoj djevojci koja u pozadini obavlja izmišljeni posao za vrlo stvaran honorar! Ako se vratimo na manifestaciju, valja napomenuti kako je u bekstejđu bilo bar dva puta više ljudi nego u publici. Poprilično neugodno ako uzmemo u obzir da su publiku, u velikom broju činili nominirani glazbenici kao i činjenicu da su se besplatne karte dijelile kome god ju je htio. To bi mogla biti posljedica lošeg marketinga, no s talentom autorske ekipe da dobro proda ono što radi, teško je za povjerovati da je baš to slučaj. Što me dovodi do zaključka da se riječani očito ne osjećaju pozvanima na privatne tulume koje, pod krinkom javne manifestacije, upriličuje ekipa iz Nas par d.o.o. ili da im to što oni rade jednostavno nije dovoljno zanimljivo. Puno toga za razmišljati svima onima iz Ministarstva kulture RH, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke, Grada Opatije i Primorsko-goranske županije koji su podržali dodjelu. Od silnih statusa nažalost, najupečatljivije priznanje odalo se opet uvijek istim Njih par riječkim alfa mužjacima koji su na domjenku upriličenom, između ostalih i za njihove najbližnje, uz zdravicu mantrali:
«Status naš svagdanji daj nam danas i u vijeke dok je Rijeke!»
- 12:23 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (1) - Can' touch this! - #