petak, 05.03.2010.
Kad žena osjeti zov šparheta, padele i kuhače
... što volim ovo međupodnevlje, kad osjetim prirodan zov šparheta, padele i kuhače! Ju-hu! (Ovaj podcik je garant izmislio muškarac!)
Na listi brojnih razlika između muškaraca i žene najviše me intrigira i potiče na silna razmišljanja jedna specifična karakteristika. Generalno govoreći, žena u sebi, za razliku od muškarca, gaji tajmirani intrapersonalni poriv za pripremanjem ručka, hranjenja općenito.
Već oko 15 sati počinje osjećajem lagane nervoze izazvane neodlučnošću oko današnjeg menija, jer valja napraviti ravnotežu između zdrave prehrane, odvagati tjedni odnos bijelog i crvenog mesa, suhog i jušnog sadržaja, sezonskog i konzerviranog povrća, mesnog i ribljeg menija... Bilo gdje da se nalazi, na poslu, u gradu, u redu na šalteru banke ili pošti, zaposlena žena, napola sažvakana od posla, nakon radnog vremena juri po brzinsku nabavu namirnica koje joj nedostaju za spremanje ručka, što je ustanovila jutarnjim skeniranjem sadržaja frižidera a prizvala telepatskim prisjećanjem. Dok polusvjesno ali koncentrirano baulja prolazima i policama supermarketa, mislima prebire po receptima u potrazi za varijantama i kombinacijama priloga za glavno jelo. Ulaskom u kuću, ima vremena tek oprati ruke, zamijeniti štikle, bluzu i suknju poštenom pregačom i udobnim kućnim papučama protiv oticanja vena. I već je do lakta u guljenju krumpira. Daje si oduška batićem za meso, tek toliko da joj da snage da završi nakon ručka ostale usputne, svakodnevne kućanske poslove.
Priča je neosporna. Pitanje je samo otkuda ona dolazi. Postoje razne studije koje se bave ulogom i položajem suvremene zaposlene žene a temelje se na raznim biološkim i društvenim argumentima i stajalištima. Dakle, sljedom njih ženin sjećaj odgovornosti, požrtvovnosti i ini osjećaji proizašli su iz dobro poznate biološke podjele prema spolu koja povezuje ženinu sisu s dojenjem te ju ukalupljuje u domenu majke i domaćice. Jer, valjda, samo majka koja rodi dijete, može ga i dojiti pa samim time prema svojoj nabrekloj sisi osjeti kad je vrijeme za hranjenje. To je potpuno razumljivo kod žena koje imaju djecu u obitelji. No, znači li to nužno da žena, tzv. nerotkinja, mora osjetiti taj unutarnji poziv na dužnost i obred hranjenja muža, oca, brata...po defaultu samo zato što je eto, žena? Ako je prema nekim sličnim teorijama muškarac kao ondašnji hranitelj obitelji zadužen da ulovi, ubije i donese meso u kuću, znači li to da bi žena trebala biti ta koja ga mora preraditi da bi bio pogodan za žvakanje i utaživanje gladi. Silno me zanima u kojem je trenutku muškarac, bacajući s ramena na kuhinjski stol svježe krvavi komad mesa, rekao svojoj ženi: «Evo mesa ženo, pa ga skuhaj!»
Ne osporavam činjenicu da postoje (dijamantni) primjerci muškaraca koji se podjednako love kuhače i dinstaju čak i s užitkom, no ono što takvog muškarca i ženu razlikuje između ostalog, je uvriježeno mišljenje da takvog muškarca treba permanentno pohvaljivati za volju i uloženi trud, da ga treba čuvati kao zdravo oko u glavi jer takvih nema mnogo. Muškarci još uvijek, nažalost, svojim zalaganjem u kuhinji zaslužuju petice, ostvaruju u njoj počasno gostovanje dok je žena u njoj bila i ostala, domicilno stanovništvo.
- 11:32 -
Diridiridi, didiridiri donda, ukrast' ću te ja moja mala bjonda (18) - Can' touch this! - #
